Društvo

Delegacije SUBNORA Crne Gore, UBNORA Kotora, Tivta Herceg Novog i Budve obilježile danas 82 godine pogibije narodnih heroja i prvoboraca, članova rukovodstva  KPJ za Boku: Nikole Đurkovića, Sava Ilića, Stijepa Šarenca i Danila Daša Pavičića, na mjestu pogibije u Podima kod Herceg Novog.
Tom prilikom odata je počast poginulim borcma i civilnim žrtvama na spomeniku Bezmetković, Savina.
Delegacije su otiše do trga Nikole Đurković gdje je odigrano “krvavo kolo”, uz polaganje vijenaca i cvijeća, te prigodne besjede.

Prenosimo obraćanje predsjednika UBNORA Kotor
Jova M. Bećira

Sastali smo se danas ovdje da odamo poštu i obilježimo 82. godišnjicu pogibije neustrašivih proletera, članova MK za Herceg Novi, rukovodilaca Orjenskog partizanskog bataljona, Narodnih heroja: Nikole Đurkovića i Sava Ilića i Prvoboraca Danila Daša Pavičića i Stijepa Šarenca.
Naime, početkom januara 1943. godine na Podima je zakazan sastanak Mjesnog Komiteta Herceg-Novi na kome su 18. januara 1943. godine uveče otišli iz Risna Nikola Đurković, Stojan Soldatović, Savo Ilić i Dušan Malešević. Oni su se 19. januara naveče sastali sa Dašom Pavičićem, Stjepanom Šarencom, Lukom Matkovićem i Ilijom Kišićem u zaseoku Čela.
Sljedećeg dana su ostali na Podima, a naveče su se razdvojili.
Članovi MK ostali su na Podima do sjutradan da bi održali sastanak, razmotrili osnovne probleme i postavili zadatke za budući rad, a ostali su otišli u Susćepan i neke druge zaseoke. No, sjutradan ujutro oko 9 sati, članovi MK bivaju opkoljeni od strane okupatorskih vojnika i domaćih izdajnika na osnovu podataka obavještajne službe ili jasnije rečeno, na osnovu izvještaja domaćih špijuna.
U toku opkoljavanja jedan od članova MK ranio je jednog četnika u rame. Iskoristivši zabunu koja je nastala tom prilikom Pavičić, Šarenac i Ilić su iskočili iz kuće i počeli odstupati u pravcu jednog brežuljka, ali su dočekani vatrom sa svih strana  i tu je poginuo Danilo Dašo Pavičić. Savo Ilic se vratio u kuću gdje se nalazio Nikola Đurković pružajući i dalje otpor. Stjepan Šarenac je pokušao da odstupi u pravcu Igala, ranjen u ruku, ali kad je došao kod Lombardića, jedna patrola ga je ubila.
Da bi savladali Ilića i Đurkovića, Italijani su sa tvrđave Španjole opalili nekoliko topovskih granata od kojih je jedna pogodila kuću u kojoj su se nalazili. Savo Ilić bio je ranjen i da ne bi pao u ruke neprijatelja, raznio je sebe bombom. Tu pogibe i Nikola Đurković, pri pokušaju povlačenja, ali prije pogibije uništili su sva dokumenta.
Orjen i Nikola, Savo, Dašo i Stijepo ostali su zauvijek zajedno.
Pogiboše ovdje hrabrom smrću, nošeni plamenom ljubavi za slobodu i čast domovine, u borbi protiv stotinak okupatorskih vojnika, 50-ak četnika Grahovskog bataljona i 150-ak nacionalista Antikomunističkog bataljona  Orjen  i svojom herojskom smrću ispisaše najsvjetlije stranice naše istorije.
Od 21.01.1943. godine nastala je svijetla i vječna legenda o životu i smrti četvorice hrabrih komunista.
Njihovom pogibijom partiji je zadan težak udarac.
Okupator je likovao, jer je bio ubijeđen da je likvidirao i posljednju tvrđavu narodnooslobodilačkog pokreta u Boki.
Ovo je bio dragocjen trenutak za okupatore i njihove sluge, jer im je poslije obrta na ostalim frontovima ponestalo snage i zamaha, a naročito im je bio dragocjen radi samog naroda Boke, koji se brzo oporavljao od krize ustanka i sve više vjerovao u vlastite snage i antihitlerovsku koaliciju.
Poslije ove akcije, okupator sa domaćim pomagačima započeo je nova hapšenja, suđenja, strijeljanja, likvidaciju preostalih komunista, vršili su pretrese, postavljali zasjede, organizovali kaznene ekspedicije  i slično.
No, sve ove preduzete mjere ostale su bezuspješne na terenu Herceg Novog i Boke.
Narod je čuvao svoje ilegalce i s obzirom na povoljniju političku i vojnu situaciju, moral naroda je postojao sve veći i njegova saznanja  da se jedino borbom i žrtvama može doći do slobode i lijepe budućnosti.
Ne smijemo postiđeti ove sinove i šćeri. Njihov primjer će  vječno opominjati na to kolika je cijena slobode i nadahnjivati naš narod  voljom da je čuva kao zenicu oka.
Veličanstvena je borba naroda ovog kraja, njegova patriotska svijest, veliki broj žrtava i doprinos ukupnoj borbi svih jugoslovenskih naroda za njegovo oslobođenje ispod okupatora, stvaranje ljepšeg i pravednijeg društvenog sistema.
Crna Gora je kao učesnik u Drugom svjetskom ratu bila dio koalicije koja je izvojevala pobjedu nad fašizmom i ostala antifašistitička zemlja.
Antifašizam je njena vodilja ka svojim evroatalantskim integracijama, po čemu je poznata i priznata u svijetu.
Nikola, Savo, Dašo, Stijepo i mnogi drugi poginuli, ugradili su svoje živote u temelje Crne Gore.
Oni su u njihovo vrijeme znali kamo danas i kamo sjutra.
Današnjoj  Crnoj Gori narušen je ugled na unutrašnjem i spoljnom planu i  posljedica je urušenog sistema, nepromišljenog, neodgovornog i nestručnog djelovanja vlasti.
Ko je na vlasti odgovoran je da brine o državi, narodu, miru i slobodi, a tek kasnije o sebi.
U Crnoj Gori očito je drugačije. Istaknuti pojedinci i institucije brinu prvo o svojim ličnim partijskim interesima po dubini i širini, o državi  narodu sve manje i manje.
Zato SUBNORA Crne Gore traži od političara koji su na čelu države i institucija da hitno ispune zahtjeve studenata, da partijske i lične interese ostave po strani, da prihvate odgovornost za zločine na Cetinju, podnesu ostavke i stvore uslove za povratak građanskog mira i sigurnosti, kako na Cetinju, tako u čitavoj Crnoj Gori, jer mi nemamo kamo odavde danas,  a kamo li sjutra. Hrabri junaci, neka vam je vječna hvala i slava. Da je vječna Crna Gora. 

Predsjednik UBNORA KOTOR
Jovo M.Bećir